Jaco Pastorius

Jedan od zacijelo najvećih uzora mnogim basistima jest i Jaco Pastorius, Sjevernoameričanin, bljedoliki momak s Floride, iz Fort Lauderdalea. Živio je relativno kratko: od 1952. do 1987., kada podliježe ozljedama od batina dobivenih u sukobu s prerevnim čuvarom ulaza cluba koji je želio posjetiti. Uz oca, u svom kraju poznatog jazz bubnjara, Jaco otkriva glazbu. Kako su geni ipak geni, ne čudi što je i on bio vrlo dobar i talentiran bubnjar a i klavirist. Ali kada na utakmici američkog nogometa povrijedi ručni zglob, prestat će intenzivno svirati bubnjeve i prijeći na bas: neće mu dugo trebati da postane lokalna sviračka zvijezda, dvadesetogodišnji virtuoz svog instrumenta koji će svirati diljem Floride i odlaziti na turneje po gradovima istočnih država s mnogim R’n’B big bandovima i manjim skupinama.
Već tada je imao prepoznatljiv svirački stil koji će kasnije nadahnuti mnoge generacije basista cijeloga svijeta. Svjetsko će, pak, priznanje steći 1976., kada izlazi njegov prvi samostalni album jednostavno nazvan Jaco Pastorius i kada postaje punopravnim članom (kao skladatelj, koproducent i basist, naravno) poznate fusion skupine Weather Report, uz njezine utemeljitelje Joea Zawinula(synth.)i Waynea Shortera(sax.).
Istodobno, surađuje i s drugim zvijezdama jazz i jazz-rock scene: Patom Methenyjem, Joni Mitchell, Alom Di Meolom, Herbiem Hancockom…
Weather Report napušta 1982., nastavljajući karijeru s vlastitim mnogočlanim bandom Word of Mouth – sviraju po cijelom svijetu a česti su gosti i u Japanu, gdje uživo snimaju mnoge albume. U jednoj od posljednjih postava njegova banda, prije prerane smrti, svira i poznati gitarist Mike Stern.
Jaco-style poznat je, barem površno, mnogima: ovdje ću ga ukratko opisati i potkrijepiti konkretnim primjerima. Neprekinut niz šesnaestinskih nota, odsviranih ili prigušenih(eng.dead notes), daje zarazan puls glazbi, koja vas tjera (ovisno o tempu) na ples i/ili zadivljeno slušanje i odobravanje. Značajke su ta neprekinuta pulsacija i perkusivni ton Jacova basa, uz istaknute srednje frekvencije kao posljedice sviranja na stražnjem, “bridge” pick-upu Fender Jazz Bassa, njegovog zaštitnog znaka. Na stražnjem je magnetu lakše kontrolirao žice, mogao je svirati brzo i precizno, a i harmonici su bolje “izlazili”. Služio se normalnim modelima bas gitara, s pragovima, a upotrebljavao je i one bez pragova – sam bi ih vadio iz vrata gitare puneći nastale rupe specijalnom smjesom kita za drvo i ljepila kako bi oznake za pragove i dalje bile uočljive. Tu su metodu kasnije preuzeli poznatiji proizvođači bas gitara.
Uza strahovitu ritmičku superiornost, resila ga je i prekrasna melodioznost i izražajnost, posljedice bogatog teorijskog i praktičnog znanja o harmoniji, improvizaciji, stilovima, usprkos tome što je bio samouk. Posebno mjesto zauzimaju njegova istraživanja i upotreba prirodnih i umjetnih harmonika, tzv. flažoleta na bas gitari (poslušati Portrait of Tracy s albuma Jaco). Njegov se stil može opisati kao mješavina R’n’B-a, soula, jazza, klasike(Bach), ali poanta je u tome što je njegov “glas” toliko osebujan i jak da se prepoznaje već nakon nekoliko sekundi, bez obzira na brojne sviračke klonove.
VAŽNIJI ALBUMI:
solo albumi- Jaco Pastorius
Word of Mouth
Invitation
s Weather Report- Black Market
Heavy Weather
Mr.Gone
Night Passage
Weather Report
8:30 (live)
s Joni Mitchell- Hejira
Mingus
Don Juan`s Reckless
Dauther
Shadows And Light
s Patom Methenyjem- Bright Size Life
Invitation s Alom Di Meolom-
s Herbiem Hancockom- Land of The Midnight Sun
Mr.Hands