Svojevrsni je poražavajući poučak odnosa većine hrvatskih potrošača prema ekoproizvodnji, za čije skuplje proizvode od konvencionalne ponude, a razlika je – prema podacima HGK – 20 do 50 posto, ne samo da nema (dovoljno) sredstava nego ni kulture prehrane.
Istovremeno, 1. srpnja ulazimo u EU, koja je s tržištem od 500 milijuna potrošača željna kvalitetne, organski uzgojene hrane, pa hrvatskoj ekološkoj proizvodnji nudi veliku šansu. No RH u nju ulazi s činjenicom da je 2011., kažu u HGK-u, tek 2,46 posto od ukupnih površina bilo pod ekonadzorom ili 32.035 hektara, no uz trend rasta, navodi se Glasu Slavonije.
Ministarstvo poljoprivrede donijelo je akcijski plan za povećanje ekološki obradivih površina od 8 posto do 2016. godine. Ulaskom u EU bit će nam dostupna značajna sredstva namijenjena ruralnom razvoju, no samo uz kontinuirana ulaganja u edukaciju potrošača, poljoprivrednika i trgovaca.
“U ekoproizvodnji sam od 2009. godine. Nju još uvijek prati nesigurnost kod nas i u tome je, uz našu lijenost za takav rad, jedan od razloga zašto joj više ne naginjemo. Sijem ekopšenicu, no većina i dalje sije onu konvencionalnu jer ju je lakše proizvesti, ali i dati po nižoj cijeni. No odnedavno se ipak pojavljuju kupci, a željno iščekujemo i tu EU, da vidimo kako će to ići, iako Granolio, moj stalni kupac, također najavljuje organizirani otkup ekoproizvodnje”, kaže Jozo Grgić iz Koritne, proizvođač ekološke pšenice, kukuruza, djeteline… na 250 hektara. Na vlastitoj koži zna koje su rigorozne kontrole, troškovi, zahtjevnost ekoproizvodnje.
Njegova ekopšenica skuplja je 20 posto od konvencionalne, a prinos manji – 4-4,2 tona po hektaru.
Zahtjevnost ekoproizvodnje potvrđuju i u Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (APPRRR). “Ekološka poljoprivredna proizvodnja je zahtjevna, strogo kontrolirana, ali i dobro stimulirana”, navode iz Agencije.
Ulaskom u sustav potpore za ekoproizvodnju poljoprivrednici su obvezni najmanje dvije godine obavljati poljoprivrednu aktivnost na zemljištu u sustavu ekoproizvodnje na najmanje onoliko hektara koliko je utvrđeno u EKO odluci te se pridržavati uvjeta višestruke sukladnosti.
“Uvjet za ostvarivanje potpore po hektaru za ekoproizvodnju za svaku iduću godinu nakon godine podnošenja EKO zahtjeva jest podnošenje Godišnjeg zahtjeva za potporu u ekološkoj proizvodnji”, pojašnjavaju iz Agencije te dodaju kako korisnici u sustavu ekoproizvodnje, u okviru mjera ruralnog razvoja, uz regionalno plaćanje ostvaruju i dodatna plaćanja za oranice, livade i pašnjake, te za povrće i višegodišnje nasade koji su u ekoproizvodnji.
U Agenciji za plaćanje navode primjer uz regionalno plaćanje, čiji maksimalni jedinični iznos za proizvodnu 2012. za oranice iznosi 2.300 kuna, korisnik koji ima oranice u ekološkoj proizvodnji može ostvariti dodatnih 2.600 kn/ha. Kada je riječ o povrću i višegodišnjim nasadima, dodatni iznos se penje do 4.300 kuna. Dakle, onaj korisnik koji ima višegodišnje nasade pod ekološkom proizvodnjom ostvaruje 6.600 kn/ha godišnje.
Podsjetimo, uvjeti za ostvarivanje potpore za ekopoljoprivrednu proizvodnju su upis u Upisnik subjekata u ekološkoj proizvodnji koji vodi Ministarstvo poljoprivrede, poljoprivredno zemljište na kojem se vrši ekoproizvodnja mora biti registrirano u ARKOD–u i u sustavu kontrole ekoproizvodnje, potom podnošenje zahtjeva za ulazak u sustav potpore za ekoproizvodnju. APPRRR korisniku koji udovoljava uvjetima za ulazak u sustav potpore za ekoproizvodnju izdaje EKO odluku kojom se utvrđuje obvezna površina za kontrolu, a na temelju podataka iz EKO zahtjeva.