Ovako zaljubila se u jednog momka prije petnaest godina i bili smo zajedno skoro četiri godine. Dosta sam patila, nije bila bas uzvrćena ljubav. Onda se ja udala za drugog, a on oženio za drugu. Sad nakon svih tih godina ja se njemu prva javila zato što mi previše nedostaje. Ne mogu ga zaboraviti, još sam zaljubljena.
Sad on meni kaže da me je uvijek volio i da se mnogo kaje zbog svega, ali je kasno za sve. On ima djecu kao i ja sama. Da se rastavimo i budemo zajedno je ne moguće, ali ipak želimo biti zajedno makar tajno. Ja se bojim da ne bude još gore da poslije neću moći više bez njega. Treba mi savjet bilo kakav, ne mogu ni sa kim da podijelim ovo sve baš mi je teško.
—–
Čemu udaja ako patite za nekim? Još volite tu osobu. A kako je vašem suprugu, da li bi da budete na njegovom mjestu. Ja nisam još ušla u vezu zato što sam dugo patila za bivšim i neću da neko drugi ispašta zbog njega.
Prije svih godina to nije bila bas uzvraćena ljubav, kažete. Danas biste podgrijavali juhu koja ni onda nije bila ukusna? Meni ovo zvuči kao recept za katastrofu.
Inače, mislim da nikad prvo pitanje nije želim li ljubavnika/novu vezu, već želim li staru. Onda se i pitanje druge osobe lakše riješi, u protivnom se uvaljujete u kaos i sapunicu.
Učinite sami dizajn krajolika – odakle početi?
Postoji stara izreka koja kaže nešto poput – “Početak je napola gotov”. I toliko puta smatram da je to istina
