Umro Lovro Matačić, hrvatski dirigent

4. siječnja 1985. u Zagrebu je umro hrvatski dirigent i skladatelj Lovro Matačić. Lovro von Matačić pripada eliti europske i svjetske glazbe 20. stoljeća. Rođen na Sušaku u obitelji plemićkog naslova, Matačić je od malih nogu bio okružen glazbom. U Beču, gdje se preselio s obitelji, pristupio je Zboru bečkih dječaka Dvorske glazbene kapele. U bečkoj Pijarističkoj gimnaziji dobio je poduku iz klavira, orgulja i glazbene teorije. Glazbenu naobrazbu nastavio je kod uglednih pedagoga s bečkog Konzervatorija. Dobrovoljno se prijavio u vojsku po izbijanju Prvog svjetskog rata, a nakon rata uzdržavao se kratkotrajnim dirigentskim angažmanima u Osijeku, Zagrebu i Novom Sadu gdje je služio obvezni vojni rok kao vojni glazbenik. Već tada njegove su nastupe obilježile operne izvedbe i vokalni repertoar, no tek mu je 1922. stigao stalni angažman, i to u Ljubljanskoj operi. Nakon Ljubljane nizali su se angažmani i uspjesi, u Beogradu, Zagrebu, Beču i Berlinu. Nakon Drugog svjetskog rata, djelovanje na području tadašnje države bilo mu je ograničeno, no njegova karijera doživjela je međunarodni uspjeh. Svojedobno je izjavio: “Jednog dana kada će se raditi račun, neće biti važno što sam napravio za internacionalne kompozitore, nego što sam napravio za hrvatsku glazbu.” Danas su sačuvane brojne snimke Lovre von Matačića, od koje su najvrjednije snimke “Moje domovine” Bedřicha Smetane, Beethovenova IX. simfonija, V. i VI. simfonija Petra Iljiča Čajkovskog, Beethovenova II. i VII. simfonija te snimke Brucknerovih simfonija. Za svoje antologijske interpretacije (osobito Brucknerovih i Wagnerovih djela te kapitalnih skladbi slavenskog repertoara) primio je Brucknerovu medalju Međunarodnog Brucknerovog društva, Brucknerov prsten Bečkih simfoničara, Janačekovu i Smetaninu medalju čehoslovačke vlade, Križ I. reda za znanost i umjetnost predsjednika Republike Austrije, medalju Hans von Bülow Berlinske filharmonije i mnoge druge nagrade.

Lajk za Heklanje