Kornati

Kornatski arhipelag jedna je od najrazvedenijih otocnih skupina Sredozemlja. Smjestena je na sredisnjem dijelu Hrvatskog Jadrana između Zadarskog i Šibenskog arhipelaga na povrsini od 220 km2. Nacionalni park najvise privlaci nauticare koji krstare prekrasnim Jadranom ali i brojne goste (ronioce, zaljubljenike u prirodu itd.) ne samo iz razvijenih zemalja Europe vec i cijelog svijeta. Jedinstvena otocna cjelina 1980. proglasena je Nacionalnim parkom. Zbog blizine s susjednim parkovima prirode nemogu ga niti zaobici planinari kojima godi ugodan odmor nakon obilaska planinskih vrhova. Park je podjeljen na sjeverozapadni manji dio u sklopu kojega je park prirode Telascica i jugoistocni veci (Kornati). Od 1997. podrucje parka je smanjeno i danas je u sklopu njega uvrsteno 91 vecih i manjih otoka s hridima u sklopu priblizno 238km razvedenog obalnog pojasa. Arhipelag je podjeljen na cetiri glavna otocna niza unutar dvije grupe- gornje (sitska i zutska) i donje Kornate (kornatska i piskerska). Zanimljiv je podatak o njegovom znacaju- cak 12% ukupnih otoka Republike Hrvatske ulazi u pomorski zasticeni sustav Nacionalnog parka.
Osnovni podaci:
Ukupna povrsina parka: 21,700 ha
Ukupna morska povrsina: 16,800 ha
Ukupna kopnena povrsina: 48,485 ha
Br.otoka, otocica i hridi: 89
Duljina granice parka: 85 km
Duljina obalne crte: 238 km
Najvisa kota: vrh Metlina na sjevernom dijelu otoka Kornati (237m)
Najdublja tocka: 122m, udaljena je jednu morsku milju JZ od otocica Purara
Br. građevinskih cjelina: 31
Br. ugostiteljskih objekata: 20
Tradicija regije: ribolov, uzgoj maslina i ovcarstvo
Gornji Kornati: Sitski i Zutski otocni niz (s ukupno 51 otokom)
Donji Kornati: Kornatski i Pucinski otocni niz (s ukupno 98 otoka)
Povijesna kulturna baština:
Arhipelag vec dugi niz godina slovi kao jedno od najzanimljivijih mjesta Hrvatske obale koji se zbog svoje raznolikosti i prirodnih bogatsava obale i podmorja mogu istrazivati u nedogled. Na otoku Kornatu u podnozju vrha Padinka pronađena je kamena sjekira iz neolitika. O tome vremenu i izgledu zivota moze se nagađati. Kao i kod ostalih mjesta i otoka Hrvatskog Jadrana o cemu smo mnogo pisali u tekstovima ‘’KamoNaVikend?’’ mogli ste saznati das u cak i oni najnepristupacniji pucinski otoci bili u vise navrata naseljeni i osvajani od strane brojnih naroda. Isto to vrijedi i za podrucje danasnjeg Nacionalnog parka. Na otoku su i danas sacuvane male kamene nastambe koje su gradila Ilirska plemena (Pedinka-Zeljkovac). Za njih je potvrđeno da su naseljavali otok. Pomicanjem tektonskih ploca, podizanjem morske razine i potresi u nekoliko navrata rusili su naselja. O tome danas svjedoce brojna iscrpna istrazivanja Hrvatskog podmorja. Pojedina kamena arheoloska nalazista rusevina danas su u moru. Zbog toga u parku vrijede stroga pravila kojih se treba pridrzavati- razgledavanje i boravak striktno je određen za sve posjetitelje, a lokalno pretezno stanovnistvo otoka Murtera u parku zivi samo onaj dio godine kada obrađuje zemlju jer je i to propisano. Nakon Ilira Kornate su naseljavali Rimljani. O njihovoj kulturi danas se mnogo toga zna. Takođeroni ostavljaju dubok trag ne samo na povijesnoj vec i na kulturnoj i obrazovnoj osnovi. Rimljani su istrazivajuci Kornate otkrivali i gradili kamenolome koji su koristili za gradnju kuca, utvrda i trgovinu.
Zbog nepristupacnosti terena kamen je bio izvor znacajnih prihoda, a samim time je jacala gospodarska grana Rimske civilizacije na nasim prostorima. Bez obzira na sve to i Rimljani nisu bili stalno stanovnistvo kao i Bizant koji je arhipelag osvojio raspadom Rimskoga carstva. Danas je za Bizantsku kulturu najznacajnija utvrda Tureta iz VI.st. na otoku Kornati. Smatra se da su Hrvati prvo stalno stanovnistvo koje je naselilo Kornate. Od XIII.st. pa nadalje otoci arhipelaga postepeno su bili sve izrazajniji. Hrvati su zivjeli od ribolova. Kako je najveci dio vapnenacke strukture zivot na kamenu za Hrvate bio je pravi izazov. Poljoprivredne kulture bile su manje zastupljene. One su se postepeno razvijale kroz gradnju brodova i istrazivanjem nekih novih otoka. U blizini mjesta Lucica na mjestu stare bazilike sagrađena je danasnja crkva Sv.Marije. Srednji vijek također je zanimljiv period. U uvali Lavsa istrazivanjem podmorja otkrivena je potopljena solana sa skladistima za proizvodnju soli iz XIV.st., ostaci malog ribarskog naselja Jadra na otocicu Piskera, te kastelet iz XVI.st. koji je sluzio Mlecanima za prikupljanje poreza na ribu.
Kornatsko podmorje, biljni i životinjski svijet:
Pitanje koje daje brojne odgovore, mogucnosti i otvara ideje. Priroda nije bila skromna kada su u pitanju ljepote od kojih zastaje dah. Za Kornati su mjesto u kojem svatko moze pronaci ponesto i za sebe. U parku su kretanja ogranicena, i predhodno se treba detaljnije informirati o svim mogucnostima, i naravno kao u svim ostalim parkovima postovati sve regulative. Na prvi pogled i setnju po vapnenackim stijenama Kornati se cine kao pusti goli otok. No to nije istina. Istrazivanja su potvrdila postojanje preko 500-tinjak razlicitih biljnih vrsta. Zivotinjski svijet je manje istrazeniji, al ii siromasniji. Najcesci su brojni mali neopasni gusteri, u pukotinama kamenja skrivaju se zmije. Od ostalih dobro poznatih zivotinjskih vrsta tu je svugdje prisutan morski galeb, vranac, skrinjac, sova usara i sivi sokol. Fauna je krcenjem suma u proslosti danas veoma siromasna- tu i tamo iz surovog vapnenca uz plodnu dolinu raste hrast crnika. Park je i staniste kune bijelice. To je zivotinja koju je jako tesko vidjeti jer se veoma dobro uklopila u okolis. Za razliku od kopna podmorje je puno bogatije- u proslosti arhipelag je bio poznat po lovu morskih spuzvi. Zbog jakih morskih struja more je veoma cisto sto pogoduje bogatstvu ribljih vrsta, koralja i algi. Istrazivaci morskih dubina bili su impresionirani tolikom puninom i ljepotom. Neizostavan dio je bilje. Kadulja je najrasirenjija vrsta u Hrvatskog primorja. Od poznatih biljnih vrsta izdvojili bi dubrovacku zecinu, bijelu supaljku, ilirsku peruniku te uskolisni slak.
Ukoliko krstarite Jadranom, a zeljeli biste ubaciti Kornate u dnevni raspored te prenociti u jednom od smjestajnih kapaciteta, treba otici u sjediste Nacionalnog Parka do obliznjeg Murtera i iznajmiti zeljeni objekat iz ponude. Od strane ljubaznog osoblja mozete zatraziti deteljane informacije o pravilima glede plovidbe, sidrenje ili privez camca, broda ili jedrilice. U podrucju Nacionalnog parka kretanje je dozvoljeno, jedino je strogo zabranjeno oko otocica V.Purara koje je zasticena zona. U vecernjim satima brodice mozete vezati u zaljevima : Anica, Lupeska, Tomasovac, Suha Punta, Stiniva, Statival, Smokica, Piskera, Lavsa te u Ravnom Zakanu.
Vela Panitula- otocic na kojem Venecija je u XVI.st. sagradila zgradu u kojoj se nalazila lokalna uprava za kontrolu ribolova
Levrnaka- treci po velicini otok Kornatskog arhipelaga. Na sjevernom dijelu je poznata uvala Anica koja je jedno od naljepsih mjesta cijelog Nacionalnog parka. Ovdje se nalazi i prekrasna sljuncana uvala Lojena na koju posebno cijene turisti zeljni izlezavanja i uzivanju na suncu i moru. Zbog svog geografskog polozaja Anica je pogodna za vez brodice i zastitu od naleta vjetrova.
Svrsata Vela- maleni otok koji se nalazi u sredistu zaljeva između Kornata i otoka Zut. Ovdje se u moru nalaze rusevine rimskih zidina za uzgoj ribe.
Magazinova Skrila i Tarac- dva kraska polja omeđena vapnenackim stijenama predstavljaju pomalo neobicajen prirodni fenomen neobicna izgleda. Naime aktivnosti tektonskih klizista u vapnencu tokom godina napravila su ravne ploce. Tarac je drugo po velicine krasko polje. Ovdje se nalazi toranj u obliku kule (Tureta)a datira iz vremena stare antike. Toranj se koristio kao jedna od obranbenih tocaka u slucaju napada ali i za kontrolu morskog prometa te trgovine robom. Kroz sva stoljeca, mnogobrojne ratove i prirodne nedace toranj Tureta uspio se odrzati sve do danas i zbog toga je od posebne vaznosti za Hrvatsku kulturnu bastinu.
Mana- otok nezaobilaznog Kornatskog detalja. Poznata ‘’kruna’’ sa razglednica. Naime krune su specificni oblici vapnenackih stijena duboko uzdignutih strmih padina. One u svojim pukotinama sakrivaju mnogobrojne neistrazene pukotine te manje spilje. Zbog toga Manu spominjamo zadnju, ona je secer na kraju nasega puta.