Povijest kozmetike, 2. dio

Stoljećima nakon što je egipatsko carstvo izblijedjelo, modna norma diljem svijeta bila je blijeda put. Preplanulo, suncem osušeno lice povezivalo se s pučankom koja cijeli dan radi u polju sa svojim mužem. Dame iz više klase naravno nisu sudjelovale u takvom fizičkom radu pa su ostale unutra i imale bijela lica.
Bijela, blijeda put također je bila simbol bogatstva. Ako ste imali dovoljno novca, onda niste morali raditi. Tako je nekim ljudima blijed ten bio iznimno važan. Da bi dobile ovakav izgled, žene (a i muškarci) koristile bi kombinaciju hidroksida, olovnog oksida i karbonata u obliku praha za bojanje lica i tijela. Nažalost, to dovodi do ponekad fatalne nuspojave, trovanja olovom.
Kako bi to popravili, kemičari u devetnaestom stoljeću konačno su otkrili mješavinu cinkovog oksida koja nije spriječila disanje kože i spriječila ljude od te iritantne bolesti uzrokovane trovanjem olovom. Djelovao je tako dobro da ga i danas koriste proizvođači kozmetike.
U edvardijansko doba Londona, oko prijelaza stoljeća 1900. godine, žene iz društva s raspoloživim prihodom priređivale su raskošne zabave i mnogo se zabavljale kako bi pokazale svoje bogatstvo. Kao domaćicama zabave, bilo im je važno da budu najzgodnija žena na svečanosti, pa im je bilo izuzetno važno da izgledaju najmlađe što mogu. Žene u to vrijeme koje su živjele tim ekstravagantnim načinom života nisu se dobro hranile, nisu htjele vježbati i udisale su jako zagađen zrak koji su proizvodili gradovi tog vremena. Oslanjali bi se na proizvode poput krema protiv starenja i krema za lice da im pomognu sakriti nepravilnosti.
Otišle bi i u kozmetički salon. Tada je bilo malo drugačije nego danas. Žene bi se ušuljale u stražnji dio salona i sakrile lica dok bi ulazile. Jedna od najpoznatijih tih diskretnih kozmetičkih kuća bila je House of Cyclax, koja je damama prodavala kreme i rumenila. Gospođa Henning, koja je bila vlasnica, prodavala je i stvarala mnoge proizvode za svoje očajne kupce koji nisu željeli da itko sazna da stare.