Iako je kapitalizam učinio Sjedinjene Države najbogatijom zemljom u povijesti planeta, još uvijek postoje klevetnici (s velikim brojevima) koji bi radije prešli na socijalistički oblik gospodarstva. Ovi klevetnici, uglavnom, nisu neobrazovani komunistički mrzitelji Amerike. Oni su liberalno orijentirani patrioti s idealizmom kakav su mnogi imali u prošlosti. Na papiru malo tko može tvrditi da socijalistička utopija lijepo zvuči. Svatko radi za svakoga, vukući vlastitu težinu i podjednako dijeleći blagodati zemlje. Jedva da je korak dalje od načina na koji su Indijanci živjeli u danima prije doseljavanja Europe. Problem sa socijalizmom (osim onoga što neki na početku smatraju nepravednom i zagušljivom dogmom) dolazi s njegovom primjenom. Čak i više nego sa slobodnim poduzetništvom, bogati postaju još bogatiji, a siromašni nikad nemaju šanse za napredovanje. Pohlepa se javlja među onima na najvišim razinama vlasti i na kraju, umjesto da svi rade za sve, svi rade za nekolicinu. S kapitalizmom, barem u njegovom najstrožem obliku, svi imaju jednake šanse.
Prije nego što krenemo dalje, definirajmo kapitalizam. To je, u osnovi, postojanje slobodnog tržišta, gdje ljudi mogu postavljati vlastite cijene za svoje usluge, a tržište će odrediti hoće li se proizvod ili usluga moći prodati po toj cijeni. Vlada se, osim u ekstremnim slučajevima korporativnog monopola, drži po strani. Teorija koja stoji iza sustava kaže da će se proizvodi i usluge prirodno uravnotežiti zahvaljujući ponudi i potražnji. Što više ljudi želi uslugu ili proizvod, to je viša cijena (uz faktore kao što su troškovi proizvodnje i oglašavanje, naravno, igraju ulogu). Što je manja potražnja, niži su troškovi. I, naravno, rijetkost proizvoda ili usluge također će igrati ogromnu ulogu u određivanju cijene. Uz ovaj sustav, pozornica je pripremljena za natjecanje. To zauzvrat pomaže u snižavanju cijena na njihovu najnižu moguću zadanu točku, istovremeno potičući sustav koji svakome omogućuje priliku u mjedenom krugu. Najpametniji, najradišniji, najgenijalniji – ti će ljudi uspeti do vrha u kapitalističkom društvu.
S druge strane, pogledajmo socijalizam. U socijalističkom sustavu, vlada osigurava osnovne potrebe i zahtjeve zemlje. Određuje cijenu zdravstvene zaštite, hrane, školovanja, stanovanja i gotovo svega ostalog. Najčešće su ove osnovne potrebe besplatne za opću populaciju. Oni koji ništa ne rade jednako su dobro opskrbljeni kao i oni koji najviše rade. Male su šanse da se postane bogat u socijalističkoj ekonomiji, a malo je poticaja da budete najbolji ili radite najviše u bilo čemu. Ideja da su svi jednaki dovedena je do krajnosti. Osim, naravno, ovo postaje izopačeno u gotovo svakoj socijalističkoj naciji. Vlada ubire nagradu za naporan rad stanovništva, a političari (koji mogu ili ne moraju biti na dužnosti zbog općih izbora) postaju jedini primjer bogatstva u zemlji.
Kao poslovna osoba ili poslovna žena, svoj uspjeh koji biste mogli postići prvenstveno dugujete činjenici da živite i radite u kapitalističkom društvu. Vaše napredovanje bit će onoliko visoko i daleko koliko vas vaše zasluge odvedu. Vaše ideje i govor su slobodni, a jedino što vas koči su vaša vlastita ograničenja. U isto vrijeme, živimo u najvelikodušnijoj zemlji na svijetu. Putem državnih programa i, što je još važnije, privatnih dobrotvornih organizacija, brinemo o onima koji su manje sretni bolje od bilo kojeg drugog gospodarstva. Zbog toga će kapitalizam i dalje prevladavati, a Sjedinjene Države će i dalje biti svjetski lider u napretku i inovacijama.
