IZDANJE SCIENTIFIC AMERICANA IZ RUJNA 2006. bilo je posvećeno istraživanju budućnosti energije nakon ere ugljika. Urednici dijele otrežnjujuće stajalište: ‘Mogu proći desetljeća prije nego što kamioni i automobili s pogonom na vodik potisnu vozila s benzinskim i dizelskim gorivom na sajmove starinskih automobila.’ Dok se to ne dogodi, ‘provući’ ćemo se nekako. (Scientific American: 3)
Ali zašto je potrebno tako dugo da neke energetske tehnologije dođu od laboratorija i industrijskih aplikacija do usluga potrošačima? Uzmimo za primjer solarne ploče.
Ulični lanac elektronike u Londonu sada prodaje obrazovne komplete za solarnu energiju za oko 20 funti. Ozbiljni, krovni solarni paneli koji će napajati opremu u vašem domu prodaju se u DIY supertrgovinama po cijeni od oko £2500. To je cijena za bogate ili vrlo predane, ali potrošači barem mogu progurati svoja kolica pored tehnologije
SOLARNI PANELI SU SE TEK NEDAVNO POJAVILI na policama prodajnih mjesta, pa bi im oprostili što se predstavljaju kao nova tehnologija. Ali nisu. Dok se Engleska pripremala za ono što će postati njezino najpoznatije Svjetsko prvenstvo, suradnik izdanja Wireless Worlda iz srpnja 1966. suočio se s rokom za izdavanje časopisa. Zvao se D. Bollen i dao je strujni krug za punjač baterija na solarnu energiju.
Kako je rekao: ‘Sposobnost solarnih ćelija da pretvaraju sunčevu svjetlost izravno u korisnu električnu energiju dobro je dokazana u satelitskim aplikacijama. Prednost solarne baterije je u tome što omogućuje istinski rad bez nadzora na lokacijama udaljenim od napajanja i… obećava izvanredan stupanj pouzdanosti.’ (Bežični svijet: 343)
Na četiri pomno ilustrirane stranice, Bollen dalje daje nacrt za krug koji će puniti bateriju iz solarne ćelije. Bollen pokazuje da možete pokrenuti nešto što koristi jedan miliamper struje ‘2,74 sata’ u razdoblju od 24 sata. Ostavlja nas da nagađamo koju je primjenu imao na umu za ovu sićušnu struju, ali uređaj je također mogao napajati žarulju svjetiljke igračke nekoliko sekundi dnevno.
Ipak, kolo je tu i datum je sredina 1966. Neka vas Bollenov govor o ‘satelitskim aplikacijama’ ne omesti. Njegov krug udaljen je milijun milja od raketne znanosti – zapravo je najjednostavniji od gomile u ovom izdanju časopisa koji je namijenjen svima, između konstruktora početnika i profesionalaca u elektronici.
Netko s jedva imalo iskustva mogao bi napraviti demonstracijsku verziju ovog kruga u roku od petnaest minuta. A svi su dijelovi bili dostupni od specijaliziranih dobavljača u Londonu i jugoistočnoj Engleskoj.
Navedeni dobavljač za ‘razne ćelije od selena i silicija’ je International Rectifier. Kontaktirao sam tvrtku kako bih saznao koliko je koštala slična solarna ćelija u vrijeme kada je Bollen napisao svoj prilog.
Jedna ćelija veličine oko centimetar puta dva centimetra koštala je četiri dolara, sve do 1966. U svom prilogu Bollen opisuje različite kombinacije između jedne i četiri ćelije, pa je najskuplji dio njegovog sklopa koštao između četiri i 16 dolara, odnosno oko 25-100 dolara u današnjem novcu.
Prvi automobil na svijetu na solarni pogon: 1912
Ali ono što je stiglo iz International Rectifiera (IR) pokazalo se puno zanimljivijim od informacija o cijeni. Ispostavilo se da je tvrtka već 1958. godine demonstrirala prvi automobil na solarni pogon na svijetu – model Baker Electrica iz 1912. godine. Pošlo im je za rukom napraviti solarnu ploču visoke snage – manju od dva metra i nešto više od širok metar – od cijele banke malih solarnih ćelija.
Komercijalni, industrijski i vojni kupci nastavili su kupovati solarne ploče od International Rectifiera.
ZAŠTO JE TREBALO SKORO PEDESET GODINA da solarni paneli dođu do naših trgovina?
Southface, neprofitna organizacija za održivi život sa sjedištem u SAD-u, ističe da se tehnologija solarnih ćelija beskorisno natjecala protiv relativnog pada cijena koji se dogodio na tržištu fosilnih goriva u devedesetima.
Ali Southface vjeruje da velike narudžbe potrošačkih jedinica solarnih ćelija u zemljama kao što je Japan mogu konačno signalizirati početak ere u kojoj će proizvodnja solarnih ćelija imati koristi od ekonomije razmjera.
Nadam se. U međuvremenu, svatko može nagađati koliko će vremena trebati da tehnološka revolucija koju predvode potrošači riješi naše energetske probleme.
©Alistair Siddons, 2006