HEKLANJE

Alisa u zemlji kreditnih kartica – o povratu uplate

TEMU APP 100 E KUPON

Vaša kreditna kartica je ukradena. Telefonirate na broj naveden u turističkom vodiču ili lokalnom dnevnom tisku. Navedete svoje podatke i poništite svoju karticu. Ti ga blokiraj. Za nekoliko minuta trebao bi biti prebačen na stop-listu koja je dostupna autorizacijskim centrima diljem svijeta. Od tog trenutka nijedan lopov neće moći prijevarno koristiti vašu karticu. Možete uzdahnuti s olakšanjem. Opasnost je prošla.

Ali je li?



Definitivno nije. Da bismo razumjeli zašto, prvo bismo trebali pregledati zamršeni postupak koji je uključen.

U principu, najbolje i najsigurnije je nazvati autorizacijski centar banke koja vam je izdala karticu (banka izdavatelj). Poziv na broj objavljen u medijima drugi je najbolji jer vlasnika kartice povezuje s “dobrovoljnom” bankom koja zadovoljava potrebe svih izdavatelja pojedine kartice. Neke uslužne organizacije (kao što je IAPA – Međunarodno udruženje zračnih putnika) pružaju sličnu uslugu.

“Catering banka” prihvaća poziv, bilježi podatke o vlasniku kartice i priprema faks s uputama za poništenje kartice. Otkazni faks se zatim šalje banci izdavatelju. Podaci o svim bankama izdavateljima nalaze se u posebnim priručnicima koje objavljuju klirinška i platna udruženja svih banaka koje izdaju određenu karticu. Sve financijske institucije koje izdaju Mastercards, Eurocards i još nekoliko manjih kartica u Europi članice su Europay International (EPI). Tu leži prva začkoljica: ugostiteljska banka često zavarava identitet izdavatelja. Mnoge banke dijele isto ime ili su podružnice mreže. Banke s identičnim nazivima mogu postojati u Pragu, Budimpešti i Frankfurtu, ili primjerice u Beču. Ako faks o poništenju kartice bude poslan krivoj banci – kartica jednostavno neće biti poništena dok ne bude prekasno. Dok se pogreška otkrije, kartica je obično temeljito zlorabljena, a financijska sredstva vlasnika kartice iscrpljena.

Osim toga, odlazak neizravnim putem (pozivanje posredničke banke umjesto banke izdavatelja) dovodi do kašnjenja koje bi se moglo pokazati monetarno ključnim. Dok faks bude poslan, možda više neće biti potreban.

Ako je kartica bila zloupotrijebljena i lažne kupnje ili podizanja novca su terećeni bankovni račun ili račun kreditne kartice nesretnog vlasnika kartice – vlasnik kartice može tražiti povrat tih troškova. Mora ih jasno identificirati i pismeno izjaviti da ih on nije izvršio. Time se pokreće proces nazvan “chargeback”.

Povrat plaćanja je transakcija koja se osporava unutar sustava plaćanja. Spor može pokrenuti vlasnik kartice kada primi svoju izjavu i odbije jednu ili više stavki na njoj ili kada financijska institucija koja je izdala karticu ospori transakciju iz tehničkog razloga (obično na zahtjev vlasnika kartice ili ako je njegov račun prekoračen). Tehnički razlog može biti pogrešan potpis ili nedostatak potpisa, pogrešan datum ili nedostatak datuma, važni detalji koji nedostaju u kuponima i tako dalje. Unatoč upozorenjima koja se nalaze na mnogim prodajnim vaučerima (“Bez povrata – nema otkazivanja”), povrati i otkazivanja svakodnevna su pojava.

Da bi se smatralo povratom uplate, izdavatelj kartice mora pokrenuti dobro definiran postupak osporavanja. To može učiniti tek nakon što utvrdi razloge koji poništavaju transakciju. Povrat može pokrenuti samo financijska institucija koja je izdala. Vlasnik kartice nema nikakvu legitimaciju u ovom pitanju i pravila i propisi povrata nisu mu dostupni. On je ograničen na podnošenje prigovora izdavatelju. Ovo je nenormalna situacija u kojoj pravila koja utječu na stanja i nalažu operacije koje rezultiraju zaduženjima i kreditima na bankovnom računu nisu dostupna imenu računa (vlasniku). Izdavatelj, prema vlastitom nahođenju, može odlučiti da je izdavanje povrata uplate najbolji način za ispravljanje pritužbe.



Stoga je sljedeći slijed događaja prilično uobičajen:

Vlasnik kartice daje svoju karticu trgovcu (također akceptatoru kartica platnog prometa).
Trgovac može zatražiti autorizaciju za transakciju, bilo elektroničkim putem (uređaj za prodajno mjesto / elektronički prijenos sredstava) ili telefonom (glasovna autorizacija). Trgovac je dužan to učiniti ako vrijednost transakcije premašuje unaprijed definirane pragove. Ali postoje i drugi slučajevi u kojima bi ovo moglo biti ili obavezno ili preporučeno pravilo.
Ako je transakcija autorizirana, trgovac bilježi referentni broj autorizacije i daje robu i usluge korisniku kartice. U transakciji licem u lice (za razliku od telefonske ili internetske/elektroničke transakcije), trgovac mora zatražiti od nositelja kartice da potpiše prodajni list. Zatim mora usporediti potpis vlasnika kartice s uzorkom potpisa na poleđini kartice. Nepodudarnost potpisa (ili njihov nedostatak na kartici ili na slipu) čini transakciju nevažećom. Trgovac će zatim vlasniku kartice dati potvrdu, obično s kopijom potpisanog vaučera.
Povremeno, trgovac prikuplja sve transakcijske kupone i šalje ih svojoj banci (“banka preuzimatelj”).
Banka prihvatitelj plaća trgovcu na temelju transakcijskih vaučera umanjenih za proviziju koja se plaća kartičnoj tvrtki. Neke banke predfinanciraju ili refinanciraju prodajne bonove kreditnim karticama u obliku kreditnih linija (financiranje novčanog toka ili potraživanja).
Banka prihvatitelj šalje transakciju platnom sustavu (VISA International ili Europay International) putem svoje veze s relevantnom mrežom (VisaNet, u slučaju Vise, na primjer).
Kartičarska kuća (Visa, Mastercard, Diners Club) kreditira banku prihvatitelja.
Izdavatelj kreditne kartice šalje transakciju banci izdavatelju i automatski tereti izdavatelja.
Banka izdavatelj zadužuje račun korisnika kartice. Vlasniku kartice izdaje mjesečne izvode ili izvode vezane uz transakcije.
Vlasnik kartice plaća banci izdavatelju na temelju izvoda (ovo je automatsko, nedobrovoljno terećenje računa vlasnika kartice u banci).
Neke tvrtke koje izdaju kreditne kartice u nekim područjima radije rade izravno s vlasnicima kartica. U tom slučaju izdaju mjesečni izvod koji korisnik kartice mora platiti izravno njima uplatnicom ili virmanom. Vlasnik kartice morat će dati osiguranje kartičarskoj kući, a njegova ograničenja potrošnje bit će usko povezana s razinom i kvalitetom osiguranja koje on pruža. Samo izdavanje kartice gotovo uvijek podliježe kreditnoj povijesti i postupku odobravanja.