Dijeljenje osjećaja – s kim?

Kad dijelimo svoje brige i osjećaje, želimo biti shvaćeni, a ne osuđivani. Prepoznavanje ljudi koji mogu uspješno igrati ovu ulogu vještina je koja nam može puno pomoći i prvi je korak do boljeg osjećaja. Dijeljenje osjećaja – s kim?
Sigurno ste se zapitali s kim je prikladnije podijeliti svoje osjećaje . Nisu svi ljudi prihvatljivi ili adekvatni, to je sigurno, bez obzira koliko nam se činili bliski. Isto tako, postoje oni koji nas, uz svu dobru vjeru na svijetu, na kraju natjeraju da patimo neprimjerenim komentarom ili davanjem savjeta kad samo želimo biti saslušani. Stoga je poželjno slijediti neke smjernice da biste odabrali s kime ćete podijeliti svoje osjećaje.
Mnogo nam je puta rečeno da je dijeljenje osjećaja s drugima pozitivno koliko i katarzično. Međutim, nisu svi ljudi pogodni za bavljenje ovom vrstom “emocionalnog zanata”.
Ako se osvrnemo unatrag, ustanovit ćemo da smo u određenom trenutku prestali s nekim dijeliti svoju bol, svoju radost ili svoje zaprepaštenje. To se često događa. Mislimo da prijatelj, kolega ili čak sestra nisu dovoljno prijemčivi da razumiju naše osjećaje.
Često otkrijemo da taj netko ne predstavlja utočište od boli kakvu smo zamislili, možda zato što ne pridaje dužni značaj onome zbog čega se osjećamo loše i što nas brine. Ima i onih koji nas osuđuju ili koji su jednostavno vrlo nespretni i ne mogu se staviti na naše mjesto i pomoći nam .
S kim možemo podijeliti svoje osjećaje?
Charlote Brontë znala je reći da interes slušatelja potiče jezik govornika. Svi smo to više puta isprobali na svojoj koži; to je katarzično i utješno iskustvo.
Studija koju je proveo dr. Ullrich Wagner sa Sveučilišta u Münsteru, Njemačka, pokazuje nam da dijeljenje svojih osjećaja s dobrim prijateljima aktivira sustav nagrađivanja mozga. Nakon trenutaka saučesništva, osjećaj dobrobiti se povećava.
Međutim, često vrijedi i obrnuto. Mislimo da se možemo povjeriti određenim ljudima za koje smatramo da imaju povjerenja da će podijeliti određena iskustva i osjećaje, ali onda žalimo zbog toga. To može imati važne posljedice na naše raspoloženje.
Primjerice, ako tinejdžer odluči podijeliti svoje osjećaje i misli, ali primi kritiku ili mu se ismiju, mogu se pojaviti različiti scenariji. Prvi scenarij uključuje zatvaranje, pa će tinejdžer odlučiti više ne dijeliti ništa ni s kim. U drugoj, u sudbonosnoj fazi poput adolescencije, to može uvelike naštetiti njegovom samopoštovanju.
Nisu svi ljudi sposobni slušati ili pružiti emocionalnu podršku. Pa kako znati s kime ćete podijeliti svoje osjećaje? Evo nekoliko korisnih savjeta.
Upozorenje: dijeljenje osjećaja nije oblik komunikacije
Postoje oni koji ne koriste filtere dok govore i nemaju problema biti iskreni. Ti ljudi imaju tendenciju da svaku misao i osjećaj podijele s kolegama, prijateljima i poznanicima. Posljedice ove neselektivne prakse mogu biti jednako ozbiljne koliko i pogubne.
Sjetimo se stoga da budemo oprezni, razboriti i inteligentni. Znanje da je netko uz nas ne znači mu automatski odgovarajuću potporu za naše razmišljanje. Dijeljenje emocija ili osjećaja nije drugi oblik komunikacije, već intimnija i nježnija razmjena.
Slušanje bez prosuđivanja, slušanje bez davanja savjeta
Kad odlučimo nešto podijeliti s nekim, ne očekujemo da će on riješiti problem umjesto nas. Često želimo samo osobu koja nas može slušati i, prije svega, razumjeti.
Stoga je normalno biti iskren s onom osobom koja se ne ustručava zasipati nas savjetima, pa čak nam i dati plan o tome što bismo trebali učiniti. Ima i onih koji su dobri u prosuđivanju: “nisi trebao takvo što učiniti”, “previše vjeruješ”, “opet griješiš, jasno je da to nije tvoje polje.”
Važno je izbjegavati ovu dinamiku: ako želite podijeliti svoje osjećaje s nekim, dobro birajte, potražite osobu koja dobro sluša, sposobna pokazati empatiju prema vama i pokazati vam istinsko razumijevanje.
Podijelite svoje osjećaje s onima koji mogu stvoriti emocionalno sigurne prostore
Postoje prijatelji ili čak poznanici koji imaju posebnu sposobnost stvaranja sigurnih prostora u kojima je opipljivo povjerenje , u kojima se osjećamo dobro, sigurno i razumljivo. Moglo bi se dogoditi i da osoba koja nas je sposobna slušati na način na koji trebamo nije ni naš partner ni naš najbolji prijatelj.
Bez obzira na to što možda mislimo da se događa, to je normalno. Ponekad brojke koje su uvijek bile s nama u određenom trenutku nisu najadekvatnije da nas slušaju. Znamo da nas vole i žele nam najbolje, ali postoje trenuci kada su nam potrebne druge perspektive , podrška koja na manje ili više emotivan način brani naše interese.
Stoga moramo naučiti dobro pretraživati, pronaći onu posebnu osobu koja nas je sposobna slušati kako zaslužujemo. Važno je biti oprezan i inteligentan kada treba podijeliti svoje osjećaje. Pogrešan komentar može naštetiti, ali pogled koji nas dočekuje s ljubavlju, bez osuđivanja, tješi i liječi. Razmislimo o tome .