Iako općenito mislimo da su dijamanti čisti i bezbojni, činjenica je da je boja jedna od četiri karakteristike dijamanata koja određuje njihovu vrijednost. Dijamant koji je savršen – tj. kemijski čist bez nesavršenosti je proziran i nema boju ni nijansu. Međutim, većina prirodnih dijamanata veličine dragog kamenja nije savršena. Na boju dijamanta utječu strukturni nedostaci u kristalnoj rešetki dijamanta i kemijske nečistoće. Međutim, boja nije loša za dijamant. Ovisno o intenzitetu boje i nijansi, boja zapravo može povećati svoju vrijednost.
Većina bijelih dijamanata, primjerice, košta manje ako imaju žutu nijansu koju golo oko može otkriti. Nasuprot tome, plavi ili ružičasti dijamanti toliko su intenzivne boje da imaju dramatičan izgled. Dijamant nade jedan je primjer za to.
Većina dijamanata koji se koriste kao dragulji gotovo su potpuno prozirni sa samo malo nijanse. Oni se nazivaju bijeli dijamanti. Dušik je najčešća nečistoća u dijamantu, jer zamjenjuje mali dio ugljikovih atoma dijamanta i tako daje smećkastu ili žutu nijansu. Ovo je vrlo čest učinak kod bijelih dijamanata. Dijamant je vrlo rijedak ako se ova boja ne otkrije.
Dijamanti se ocjenjuju prema svojoj boji, s ocjenama od visoke kvalitete (niske boje) D do svijetlo žutog Z, najniže ocjene i kvalitete. Ovaj sustav je osmišljen korištenjem referentnih vrijednosti prirodnih dijamanata čiji je stupanj boje poznat i čije se osvjetljenje pažljivo kontrolira. Dijamanti koji imaju više stupnjeve boje su najrjeđi i stoga najskuplji.
Međutim, ono što je zbunjujuće u vezi s ocjenjivanjem je to što niži dio sustava ocjenjivanja, Z dijamanti, također imaju relativno visoku cijenu jer ih je teško pronaći. Dijamanti s ocjenama D, E ili F smatraju se bezbojnima, dok su G, H, I i J označeni kao gotovo bezbojni. Ocjena K, L ili M dijamanta znači da se smatra blago obojenim, dok će dijamanti s ocjenom N, O, P, Q, R, S, T, UV, W, X ili Z gotovo uvijek izgledati smeđe ili svijetlo žuta boja.