Dijalog između
Tom Rodwell i Sam Vaknin, prosinac 1998
Sam Vaknin
Autor knjige “Maligno samoljublje – Revizija narcizma”
Slijedi standardni dokument MMF-a, preuzet s vlastite web stranice. Podcrtani izrazi odnose se na kategorije A i/ili B (vidi dolje). Fraze ovdje su opći primjeri kao dio opće kritike ideološkog tona i “estetike” MMF-a. Ovaj je dijalog kombinacija filozofije i ekonomije: može li / može li MMF (ili bilo koja organizacija) “olakšati širenje i uravnotežen rast međunarodne trgovine”?
MMF je kamen temeljac i središnji dio svjetske financijske arhitekture. Dugo sveta krava, u posljednje je vrijeme postala oko kontroverze. Njegovi recepti za tako raznolike zemlje u problemima kao što su Zimbabve i Rusija ponekad su se pokazali neadekvatnima, neki kažu: pogubnima.
MMF je rezultat ideologije i njezin instrument. To se jasno otkriva u njegovim namjerno nejasno formuliranim dokumentima. Tom i Sam, filozof/novinar/skladatelj te filozof i fizičar koji je postao ekonomist, pokušavaju čitati između redaka (u najboljoj istočnoeuropskoj tradiciji).
MMF:
„Zakonske svrhe
MMF je stvoren za promicanje međunarodne monetarne suradnje; olakšati širenje i uravnotežen rast međunarodne trgovine; promicati stabilnost razmjene; pomoći u uspostavi multilateralnog sustava plaćanja; da svoje opće resurse privremeno stavi na raspolaganje svojim članicama koje imaju poteškoće u platnoj bilanci pod odgovarajućim zaštitnim mjerama; te skratiti trajanje i smanjiti stupanj neravnoteže u međunarodnim platnim bilancama članica.
Područja djelovanja
Nadzor je proces kojim MMF procjenjuje tečajnu politiku svojih članica u okviru sveobuhvatne analize opće ekonomske situacije i političke strategije svake članice. MMF ispunjava svoje nadzorne odgovornosti putem: godišnjih bilateralnih konzultacija s pojedinačnim zemljama prema članku IV. multilateralni nadzor dva puta godišnje u kontekstu vježbe Svjetskog gospodarskog izgleda (WEO); i mjere predostrožnosti, pojačani nadzor i praćenje programa, koji članici osiguravaju bliski nadzor od strane MMF-a u nedostatku korištenja sredstava MMF-a. (Aranžmani predostrožnosti služe jačanju međunarodnog povjerenja u politiku članice. Praćenje programa može uključivati postavljanje mjerila u okviru programa u sjeni, ali ne predstavlja službenu potporu MMF-a.)”
Tom:
IDEOLOŠKI TON MMF-a
Priroda MMF-a neraskidivo je povezana s državom članicom koja ga kontrolira te ekonomskim i političkim stajalištima osoblja. MMF govori o sebi, i općenito o ekonomskim/političkim fenomenima, na potpuno isti način. Vrsta ekonomije o kojoj raspravlja je ekonomija autoriteta, nadzora i, usudio bih se reći, intervencije. Dok MMF navodno namjerava promicati “međunarodnu monetarnu suradnju” i “olakšati širenje i uravnoteženi rast međunarodne trgovine” (standardna šunda slobodnog tržišta), dosljedno se poziva na “pojačani nadzor”, “pomno praćenje” i “aranžmani iz predostrožnosti”. Orwellovski prizvuci jedva da su prigušeni.
Sam:
MMF tek treba usvojiti pristup “orijentiran na klijente”. Gaji duboko (i često opravdano) nepovjerenje u spremnost vlada da slijepo slijede njegove diktate. To je paranoidna organizacija, utemeljena na autoritarnim tehnikama „pregovaranja“ i „dogovora“. Vladaju eufemizmi. Uobičajeno, MMF održava “konzultacije” s vladama domaćinima. To su prilično jednostrane stvari. Vlade su siromašne i siromašne. Nedostaje im kadar obrazovanih ljudi koji su potrebni da bi MMF doista uključili u konstruktivan diskurs. Zastrašeni su nasilničkim taktikama MMF-a i njegovih emisara. Ton je carski i nestrpljiv.
Tom:
MMF sebe jasno vidi kao autoritet za ideologiju međunarodnog razvoja. Međunarodni razvoj postaje ideološka konstrukcija, s podskupovima subjektivnih pojmova: slobodna trgovina, financijski kontakti, ekonomska vizija. Mnogi od ovih pojmova definirani su na takav način da uokviruju ono o čemu raspravljaju. Ideološka pozicija utjecajnih članica često je bitno drugačija od zemalja u razvoju. Nažalost, ideologija postaje stvarnost tek kada je dio svakodnevnog života u zemljama u razvoju.
Sam:
Što je još gore, jezik MMF-a je prožet proturječjima u terminima i logičkim pogreškama. Osvrnimo se na nekoliko: Međunarodna monetarna suradnja u žargonu MMF-a znači stabilnost tečaja. Ali uz takvu stabilnost širenje i ravnomjeran rast međunarodne trgovine nije moguće postići. Trgovina se temelji na dinamičkim tečajnim disparitetima. Štoviše, u takvom dinamizmu nema ničeg inherentno pogrešnog. Promjenjive razlike odražavaju relativne prednosti uključenih zemalja. U svijetu fiksnih tečajeva – trgovina stagnira. I što je uopće “uravnoteženi” rast? Trgovina već nekoliko godina raste 3-5% godišnje. Je li to uravnoteženo, pretjerano ili nedostatno, kako viču neki zagovornici slobodne trgovine?
Dodatno, režim stabilnih deviznih tečajeva neće daleko doprinijeti drugom rezultatu: skraćivanju trajanja i smanjenju stupnja neravnoteže u međunarodnim platnim bilancama članica. Ako neka zemlja ima gigantski deficit platne bilance, ali joj MMF ne dopušta da devalvira svoju valutu, u ime stabilnosti tečaja – njezina će se platna bilanca samo pogoršati. Uzmimo Makedoniju: sa 14% BDP deficita u platnoj bilanci – MORA devalvirati i to HITNO. Njezina je valuta JAKO precijenjena i cijelo gospodarstvo pada. Ipak, MMF se sprema ponoviti istu ozbiljnu pogrešku koju je počinio u Rusiji: kako bi zaštitio valutu, cijeli je sustav iscrpljen od likvidnosti (demoniziran), kamatne stope se održavaju ludo visokima, a deficit platne bilance vrtoglavo raste, sve dok neizbježan kolaps. Ako je MMF zainteresiran za samoodržavanje kriznih situacija kako bi sačuvao svoj utjecaj – on doista dobro radi svoj posao.
MMF nikada nije bio ovlašten ocjenjivati kreditnu sposobnost svojih dioničara (=zemalja). Djeluje ultra vires u pružanju čistih ili prljavih računa o financijskom zdravlju. Njegova sposobnost da financijski zadavi zemlju ako se ne pridržava svojih programa – bez obzira na društvene ili ekonomske cijene – vrlo je zabrinjavajuća.
Tom:
JEZIK
Jezik u dokumentu MMF-a može se grubo podijeliti u dva dijela.
A. Fraze koje se tiču -povijesti
-uloga / aktivnosti
-priroda MMF-a
B. Fraze koje se tiču -subjektivnih ekonomskih i političkih pojmova
– lokalna politika
– međunarodna politika
Evo mog sažetka vrste jezika koji se koristi:
1. Kvazi-intelektualni pojmovi (“velike riječi za turobnu znanost”), npr. neravnoteža, sveobuhvatna analiza, strategija politike.
2. Spin-doctoring eufemizmi, npr. promicanje, olakšavanje, ravnoteža, suradnja, zaštitne mjere, praćenje, odgovornosti, mjere predostrožnosti, odobrenje, mjerila. To također uključuje zastrašujuće izraze kao što je “nadzor”.
3. Uvjeti distanciranja, npr. članovi, opća gospodarska situacija, strategija politike.
(1) je jednostavno pretenzija. Prosječna “sveobuhvatna analiza” koju provodi MMF često je neobično selektivna i sebična.
Sam:
Da ne spominjemo površne ekonomske presude “klokanskog suda” prepune jasnog prezira i nepoštovanja prema “starosjediocima”. Potonji se smatraju prevarantima koji samo pokušavaju iznuditi što više novca i vjerojatno ga skrivaju na računima u švicarskim bankama (nepotrebno je reći, privatnim).
Tom:
(2) je najodvratniji odjeljak. Ove fraze dovode u zabludu. Oni crtaju sliku stabilnosti i demokracije koja je navodno zapadni kapitalizam. Oni stvaraju sliku MMF-a kao poštene, nepristrane, brižne i demokratske organizacije. Ove fraze također stvaraju zabunu jer povezuju “lijepe uvjete” (poput ravnoteže, suradnje i zaštitnih mjera) s kompliciranim i subjektivnim ekonomskim pojmovima. Stoga jezik često funkcionira kao “duda”, ili možda kao “gonilica”, ublažavajući udarac “tvrdih stvari”.
(3) ukazuje na izoliranost MMF-a. Njihov “veliki plan” očito je udaljen od lokaliziranih aktivnosti i briga.
Sam:
Postoji jedno mjesto, koje je apsolutno u skladu s utopijom MMF-a. Tamo nema inflacije. Ljude nije posebno briga hoće li se tečaj nikada promijeniti ili koja je nevjerojatna razina kamatnih stopa potrebna da se osigura ova jeziva stabilnost. To je groblje.
Smrtni grijeh MMF-a, koji još nije dao plodove gnjeva, je neshvaćanje da je ekonomija grana psihologije i da bi trebala biti u službi ljudi i društva. Pri postavljanju ekonomskih ciljeva uvijek se mora ponašati pragmatično i suosjećajno. U svijetu ljudi, biti suosjećajan ZNAČI biti pragmatičan. U suprotnom, stvarnost će osujetiti najstrože planiranje. Ako se ne uračunaju društveni troškovi – nezaposlenost će dovesti do kriminala i crnog tržišta, što će službeno tržište i njegove statistike učiniti besmislenim, na primjer. Ako stabilnost tečaja podržana besramno visokim kamatama prevlada nad ciljevima obnove industrije i jačanja izvoza, rezultat je erozija samog društvenog tkiva. Nelikvidnost se prevodi u nepovjerenje u sugrađane i institucije. Ako se javni rashodi previše koriste – korupcija će cvjetati. Sklonost MMF-a da pruži “catchall” jedinstvenu mjeru za sve nije ništa drugo nego kratkovidna i katastrofalna. Ne može biti da isti financijski recept vrijedi za Pakistan, Makedoniju, Estoniju i Rusiju. Pa ipak, pomno ispitivanje četiriju programa MMF-a nametnutih ovim zemljama (Estonija se izmigoljila) – pokazuje zapanjujuće sličnosti. Činjenica je da postoje sukobljeni KAPITALISTIČKI ekonomski modeli. Ne zato što je ljudska priroda tako raznolika – a jest – nego zato što različiti ljudi imaju različite sklonosti. Amerikanci više vole profit i samopouzdanje nego socijalnu pravdu. Ne i Francuzi. Paradoksalno, to je upravo razlog zašto tržišta postoje: da trguju različitim preferencijama. MMF je središnja agencija za planiranje, ali za razliku od prethodnih modela vjeruje da je sveznajući – i zna da je svemoguć.
Tom:
Želja MMF-a da naslika svojevrsni zastoj u svjetskoj ekonomiji je, kako ste rekli, svojevrsni vjersko-ideološki obrambeni mehanizam. Jezik koji koristi MMF pokušaj je davanja oblika nasumičnoj i kontradiktornoj prirodi međunarodne trgovine i razvoja. Ovaj jezik funkcionira na sličan način kao i njihove politike, na način da obje nastoje opisati i promovirati jedinstveni koncept/praksu međunarodne ekonomije.
Pozivanje na ekonomiju kao granu psihologije je točno. Ignorantski je, neetički i neprovediv pokušaj nametanja ili promicanja bilo kakvog ekskluzivnog i konformističkog koncepta ‘ekonomije’. Doista, bizaran jezik i politika MMF-a otkrivaju pogrešno gledište (općenito) da postoji takva jedinstvena praksa ili entitet koji se zove “Ekonomija” ili “Međunarodna trgovina”. Apsolutistički i ograničavajući koncepti ekonomije (komunizam, sada kapitalizam) sve se više pokazuju neprovedivima. Jezik koji koristi MMF dokaz je nepraktične, restriktivne i neetičke prirode elitističkog koncepta/prakse ekonomije.
ZAVRŠNA ISKAZ
Tom:
MMF je dio industrije “trgovine”, “razvoja” i “ekonomije” općenito. Ova kritika jezika koja se nalazi u njihovim promidžbenim dokumentima je, na neki način, kritika gore spomenute “ekonomske industrije” općenito. Kad sam prvi put pročitao MMF-ove komentare/izvješća, zapanjila me kombinacija arogancije i obrambenog stava (u tonu jedva prigušenog očaja). Sada vjerujem da su ti dokumenti napisani s prvim daškom straha u klimatiziranom uredskom ambijentu u New Yorku. Nema sumnje da će ti rudari, čeličani, farmeri i proizvođači čije je vlastite industrije spljoštena histerijom slobodne trgovine osjetiti mali stupanj zadovoljstva, ako stvarno vidimo pad “ekonomske industrije”.
MMF je neetičan jer zastupa apstraktni koncept – slobodnu trgovinu – koji utječe na složeni proces “razvoja” (prečesto definiran s nedovoljno složenosti) dok ga ne zanimaju specifične i lokalne stvarnosti i interakcije. To je jednostavno previše apstraktno: međunarodni razvoj nije potpomognut na istinski lokalnoj razini ulaganjima u vojsku, državu ili tešku industriju. Smiješno je da zemlja trećeg svijeta gradi goleme čeličane ili dopušta stranim tvrtkama da vade goleme količine drva ili nafte, kada su lokalni ljudi zabrinuti za pronalaženje čiste pitke vode. Ta kritika apstrakcije stoji za cjelokupnu “ekonomsku industriju”, i bit će to i dalje sve dok nedovoljno perceptivno i kompleksno razumije lokalizirane stvarnosti.
Jezik ekonomije je mutan, a naše kritike o njemu ostat će opravdane sve dok MMF (i ostali) proizvode službene i pogrešne dokumente. Ekonomska praksa također je mutna, a naša kritika i prema njoj ostat će opravdana sve dok se proizvode i provode politike koje su nelogične, nepraktične i neetične.
Sam:
MMF je bitna institucija. Mora postojati multilateralna organizacija usmjerena na održavanje samog tržišta. Ali MMF bi se trebao riješiti svog poremećaja višestruke osobnosti. Prvo mora odlučiti ŠTO je: zajmodavac u krajnjoj nuždi? Agencija za procjenu kreditne sposobnosti, neka vrsta zlokobnog Moody’sa? Misionarska organizacija, koja propovijeda određenu vrstu religije poznate kao kapitalizam? Komercijalno orijentirana financijska organizacija koja se temelji na povratu ulaganja? Odlagališta za ostarjele političare i trećerazredne bankare koji rade po narudžbi SAD-a? Kakva god bila definicija, ona će sigurno biti daleko bolja od trenutnog zbrkanog stanja stvari.
Drugo, MMF mora održavati transparentnost. Kontrolira ogromne resurse. Sklona je biti neučinkovita (da ne kažemo korumpirana). Transparentnost ponižava, osigurava ubrizgavanje svježe intelektualne krvi, poboljšava učinak, daje poreznim obveznicima dobar osjećaj. MMF treba poniziti. Njegovo je djelovanje u posljednje vrijeme ispolitizirano. Ona intervenira u unutarnje poslove desetaka suverenih, razumno vođenih zemalja – a njena intervencija nije ograničena na gospodarska pitanja. Razvija interni “Organizacijski kult” (mi znamo najbolje i uvijek). To je jedna od najrigidnijih i intelektualno hendikepiranih organizacija na svijetu, no ipak sebe smatra bastionom ekonomske domišljatosti i pravednosti. Zablude o veličini opasne su u takvim razmjerima.
Treće, obnovljeni, ne više ohol, MMF mora biti u stanju fino se prilagoditi različitim društvenim i kulturnim ograničenjima u različitim dijelovima svijeta. Mora nastojati barem BITI VIĐEN kako pokušava minimizirati društvene troškove svojih često propalih planova. Ne smije se ponašati kao kolonijalna sila, što često čini. Mora uspostaviti povjerenje, a ne nametati disciplinu. U protivnom, nema šanse da se smije zadnji. Zapravo, nema šanse ni da preživi.