Tijekom ranih dana interneta, većina sadržaja koji se nalaze na mreži bila je besplatna, bilo od strane različitih institucija ili sveučilišta. Kako godine prolaze, Internet je doživio razne inovacije. Jedan od glavnih čimbenika u evoluciji Interneta je sposobnost potrošača da kupuju, prodaju i reklamiraju proizvode i usluge, koncept koji se češće naziva “e-trgovina”.
Kako popularnost interneta neprestano raste, sasvim je prirodno da davatelji sadržaja počnu tražiti različite načine zarade od sadržaja koji objavljuju online. U osnovi, postoje tri načina na koje korisnici mogu zaraditi novac od sadržaja; jedan je putem oglašavanja. Ovdje je sadržaj dostupan besplatno; no dolazi s određenim oglasima ili poveznicama na njihove sponzorske stranice.
Još jedan način na koji davatelji sadržaja zarađuju je naplata pretplata, pri čemu potrošači moraju platiti određeni iznos u zamjenu za pristup sadržaju u određenom vremenskom razdoblju. Loša strana modela pretplate je ta što nudi samo jedan izbor potrošaču – ili ne plaćaju pretplatu i stoga ne dobivaju sadržaj ili plaćaju znatnu naknadu da dobiju sav sadržaj. Često je ovakav izbor navodio potrošače da prijeđu na stranice koje nude besplatan sadržaj. U međuvremenu, treći oblik prihoda su donacije koje prikupljaju sami pružatelji sadržaja.
Međutim, 1998. godine predložen je četvrti oblik prihoda – sustav mikro plaćanja. Koncept mikroplaćanja ne bi u potpunosti zamro, niti bi u potpunosti zaživio. Što su točno mikroplaćanja? Mikroplaćanje se općenito definira kao sredstvo prijenosa malih iznosa novca (obično u novčićima, novčićima ili novčićima), obično u kupnji digitalnih sadržaja poput glazbe, filmova, igara i drugog.
Budući da je naplata tako malih iznosa putem uobičajenog sustava plaćanja poput kreditnih kartica nepraktična, sustav mikroplaćanja je održiva opcija za one web stranice koje žele postati “mikro”. Glavni cilj mikroplaćanja je ciljanje velikog broja potrošača nuđenjem sadržaja po relativno niskoj cijeni. Također je uobičajeno da sustavi mikroplaćanja akumuliraju nekoliko uplata i zatim ih naplaćuju u jednom redovnom plaćanju.
Većina zagovornika mikroplaćanja čvrsto vjeruje da je sustav mikroplaćanja rješenje za problem besplatnog vozača za one stranice koje isključivo ovise o oglašavanju. Što se tiče web stranica koje naplaćuju pretplatu, mikroplaćanja će biti održiva alternativa kako bi se povećao broj njihovih korisnika.
Međutim, bez obzira na sve pogodnosti koje sustavi mikroplaćanja nude, njegova popularnost među potrošačima nije zaživjela još dugo. To je uglavnom zbog gorućih nedostataka koje kritičari mikroplaćanja brzo ističu. Većina klevetnika sustava mikroplaćanja inzistira na tome da bi mikroplaćanja izazvala neugodnosti, a ne pogodnosti potrošačima. Kako to? Najpopularniji argument koji se koristi je “trošak mentalne transakcije”.
Što znači trošak mentalne transakcije? Pa, tu potrošač stane i dva puta razmisli je li sadržaj zaista vrijedan cijene, bez obzira na to koliko je cijena mala. To bi moglo smanjiti broj vaših kupaca jer će se više ljudi vjerojatno odlučiti za besplatni sadržaj.
Ljudi koji guraju mikroplaćanja vjeruju da je cijena robe u dolarima najodgovornija za odvraćanje čitatelja od kupnje sadržaja i da će smanjenje cijene na razine mikroplaćanja omogućiti kreatorima da počnu naplaćivati svoj rad bez odvraćanja čitatelja.
Još jedan mogući nedostatak korištenja sustava mikroplaćanja je to što od potrošača zahtijeva korištenje glavnih kreditnih kartica. Imajte na umu da korisnici interneta imaju prilično različite dobi; stoga ne možete pretpostaviti da bi svi oni imali kreditne kartice. Budući da su tinejdžeri maloljetni, nemaju kreditne kartice. Štoviše, čak ni među onim potrošačima koji žive u visokorazvijenim zemljama nemaju svi kreditnu karticu, a posuđivanje tuđe kreditne kartice samo radi čitanja određenog članka na internetu predstavljalo bi veliku neugodnost. Jednostavno rečeno, sustavi mikroplaćanja mogli bi vrlo dobro otuđiti one potrošače koji nemaju kreditne kartice.
Dakle, uz sve ove nedostatke, zašto su nam potrebna mikroplaćanja? S rastućom potražnjom za eteričnim proizvodima (poput informacija) u globalnim gospodarstvima i njihovom trenutnom isporukom po niskoj cijeni, uobičajeni načini plaćanja činili su se nepraktičnima. Budući da većina informacija pronađenih na internetu (web-stranice, web-veze, itd.) košta jedva peni, trošak naplate u uobičajenom načinu plaćanja ispao bi skuplji od stvarnog proizvoda. Stoga je mikroplaćanje održiva alternativa.
Mnogi pružatelji sadržaja složili su se da im mikroplaćanja nude priliku da povrate troškove online objavljivanja, čak i da zarade, to jest, ako su dovoljno popularni. Trenutačno davatelji sadržaja svoju online popularnost vide kao nedostatak budući da zbog svoje popularnosti moraju platiti velike količine propusnosti. Još jedna prednost koju sustavi mikroplaćanja nude pružateljima sadržaja je mogućnost da budu potpuno oslobođeni sponzorstva i oglašavanja, što im nudi veću neovisnost. Bez oglašavanja pružatelj bi se mogao koncentrirati na objavljivanje materijala koji zanimaju njegove potrošače umjesto onoga što zanima njihove oglašivače.
Sustavi mikroplaćanja u posljednje vrijeme pokazuju znakove oporavka, a s lansiranjem Appleove pjesme za iTunes od 0,99 USD, model konačno pokazuje neke znakove života. Nadalje, izvješća o stanju tržišta plaćenog sadržaja pokazuju da su se kupnje sadržaja ispod 5 USD povećale za 707% u 2002. Pravo postignuće, budući da je napravio sedmerostruki skok od gotovo ničega.
Iako milijuni ljudi smatraju kupnju pjesama od 0,99 dolara na iTunesu privlačnom, sami Appleovi administratori su priznali da većina potrošača još uvijek preferira kupnju većih paketa albuma umjesto kupovine po pjesmi. Uostalom, korisnici interneta ne kupuju sadržaje kao da su slatkiš. Neka rješenja za mikroplaćanja čak priznaju da njihovi korisnici učitavaju manje novca na svoje račune nego što su u početku očekivali, što znači da i dalje postoji značajna prepreka. Sada, hoće li sustav mikroplaćanja ovaj put uspjeti ili ne, i dalje će ovisiti o ponašanju potrošača, prepreci koju tek treba prijeći.