Zakonska odredba stečaja, iako se ponekad zlorabi, progresivan je i često milosrdan proces. Njime beznadno zadužena osoba može dati službenu izjavu o financijskoj nesposobnosti i osloboditi se obveza. To može biti privremeno ili trajno, ovisno o stupnju nelikvidnosti.
S novim amandmanima u američkim zakonima, podnošenje zahtjeva za bankrot ima malo ili nimalo društvene ili korporativne stigme. Podnošenje zahtjeva za bankrot, iako je javno poznato, više ne znači da postaje javno poznato. Zapravo, ovo je poticaj za stranku u stečaju da učini još jedan pokušaj financijske solventnosti. Pojedinac može podnijeti zahtjev za bankrot prema Poglavlju 7 (za nepovratnu nesolventnost) ili Poglavlju 13 (za privremenu nesolventnost).
Prednosti podnošenja zahtjeva za stečaj uključuju vraćanje bankovnog kredita putem osigurane kreditne kartice. Za to je potreban određeni depozit, ali se nova kreditna linija može uspostaviti unutar dvije godine od toga. U međuvremenu je stečajna osoba osigurala slobodu od uznemiravanja od strane prijašnjih vjerovnika.
Kongres SAD-a je 2005. godine izmijenio i dopunio Zakon o bankrotu SAD-a (ratificiran 1978.), a 17. listopada 2005. donesene su daljnje izmjene i dopune kako bi se obeshrabrila zlouporaba izdašnih dostupnih odredbi. Zapravo, donošenju ovih izmjena i dopuna prethodilo je doslovni stampedo na stečajnim sudovima od strane ljudi koji se nadaju da će poništiti njihov zakon.
Prema revidiranom Zakonu o sprječavanju zlouporabe bankrota i zaštiti potrošača iz 2005. (BAPCPA), netko tko podnosi zahtjev za bankrot podvrgava se strogim testovima kako bi se utvrdila stvarna nesolventnost i trenutni prihod. Druga odredba je da ljudi koji žive u bilo kojoj državi moraju biti stanovnici te države najmanje dvije godine kako bi bili kvalificirani. Zakoni o stečaju ne pružaju zaštitu od obveza alimentacije i uzdržavanja djeteta.