Ruž za usne postoji već tisućama godina – u starom Egiptu, Kleopatra je dala zgnječiti bube kako bi njima mogla obojati svoje usne u tamnocrvenu boju.
Ipak, tek je u prošlom stoljeću ili tako nešto popularnost ruža za usne stvarno eksplodirala, zahvaljujući svjetskom utjecaju holivudskih filmova. Nekad se puno više povezivalo s grešnicima, prostitutkama i drugim otpadnicima u društvu – ženama koje su pokušavale ‘namamiti’ i ‘iskušati’ muškarce. Tijekom suđenja vješticama u 18. stoljeću, neke su žene čak bile optužene da su vještice jer su navodno koristile ruž za usne kako bi zavarale muškarce da pomisle da su privlačne i da se udaju za njih.
Ipak, današnjoj prosječnoj ženi ruž se čini kao bitni dio života koji postoji oduvijek, a mnoge kažu da se bez njega osjećaju golo. Ali zašto ga nositi? Kad bolje razmislite, bojanje usana u crveno prilično je čudna stvar, pogotovo ako uzmete u obzir da su ionako već ružičaste nijanse crvene. Odgovor je da ruž za usne umjetno reproducira promjenu boje koja se događa na ženskim usnama tijekom seksa, što ih čini seksualnijima u svakodnevnom životu.
Moderni ruž za usne uglavnom se izrađuje od voska (bilo pčelinjeg ili voska biljaka i drveća) i raznih ulja (maslinovo, ricinusovo). Boja općenito dolazi od miješanja različitih kemijskih boja, iako je dostupan i ruž za usne od prirodnih boja.
Ruž je jedan od najčešće korištenih vrsta šminke jer je relativno jeftin, a jedna tubica može trajati jako dugo, a opet je vrlo učinkovit. Iz tog razloga, mnoge žene imaju cijeli izbor šminke, odabrane tako da odgovaraju njihovoj različitoj odjeći kao i boji kože. Ako želite potrošiti malo više, dostupne su skuplje vrste ruževa, poput onih ekstra sjajnih i onih koji se ne skidaju s košulja ili lica drugih ljudi.