Riječ “hipoalergeno” pojam je s kojim se vjerojatno većina nas susrela. Koristi se u oglašavanju i stavlja na etikete proizvoda šampona, hidratantnih krema, šminke, pa čak i nakita. Većina ljudi misli da to znači da proizvod koji je hipoalergenski neće reagirati s njihovim alergijama. Ali je li to stvarno ono što znači?
Oglašivači kozmetike prvi su upotrijebili tu riječ u 60-ima. Dolazi od grčkog prefiksa hipo, što znači ispod ili manje. Dakle, riječ se prevodi kao “manje alergena”. Od svog početka naširoko su ga usvojili i koristili oglašivači, proizvođači i trgovci za prodaju proizvoda za koje se tvrdi da su nježniji prema koži od drugih proizvoda sličnih njemu. Ali je li ovo stvarno istina?
Američka agencija za hranu i lijekove izjavila je: “Hipoalergena kozmetika su proizvodi za koje proizvođači tvrde da izazivaju manje alergijskih reakcija od ostalih kozmetičkih proizvoda. Potrošači s preosjetljivom kožom, pa čak i oni s “normalnom” kožom, mogli bi vjerovati da će ti proizvodi biti nježniji prema njihovoj koži od nehipoalergenske kozmetike. Ne postoje savezni standardi ili definicije koje reguliraju korištenje izraza “hipoalergeno”. Pojam znači sve što određena tvrtka želi da znači. Proizvođači kozmetike označene kao hipoalergenska nisu obavezni FDA-i podnijeti dokaze za svoje tvrdnje o hipoalergenosti. Izraz “hipoalergeno” može imati značajnu tržišnu vrijednost u promidžbi kozmetičkih proizvoda potrošačima na maloprodajnoj osnovi, ali dermatolozi kažu da nema puno značenja.”
FDA je 1974. godine pokušala uvesti propise o proizvodima koji su tvrdili da su hipoalergeni. Navela je da se proizvod može označiti kao hipoalergen samo ako su studije provedene na ljudskim subjektima i ako su pokazale značajno manju reakciju na alergije od proizvoda koji to ne navode. Potom je rečeno da tvrtke moraju provesti te testove same i (što je najvažnije) o vlastitom trošku. To je naravno izazvalo velike probleme i tvrtke su odmah pokrenule tužbe protiv te odluke, tvrdeći da bi im testovi “predstavili nepotreban ekonomski teret”. Dva najveća izazivača ovog pokušaja regulacije bili su Almay i Clinique, dva proizvođača “hipoalergene” kozmetike.
FDA je ponovno pokušala regulirati korištenje riječi 6. lipnja 1975. i dalje zahtijevajući od tvrtki da rade znanstvene studije, ali su procedure za testove promijenjene kako bi se smanjili troškovi za proizvođače. To se još uvijek nije svidjelo tvrtkama koje su očito željele da nema propisa o tome što proizvode. Kozmetičke tvrtke osporile su odluku FDA-e pred Žalbenim sudom SAD-a, koji je presudio da je uredba nevažeća. Sud je rekao da je FDA-ina definicija “hipoalergenog” nepravedna zbog nedostatka dokaza da su potrošači percipirali taj pojam na način na koji ga opisuje organizacija. Rezultat? Proizvođači mogu nastaviti oglašavati i označavati svoje proizvode kao “hipoalergene” bez ikakvih propisa ili standarda koje je postavila vlada. Potrošači nemaju jamstvo da je proizvod s oznakom “hipoalergen” manje reaktivan od bilo kojeg drugog proizvoda. Teoretski, tvrtka bi mogla izbaciti proizvod koji je “hipoalergenski” koji je pun toksina i alergena.
Jedna mala pobjeda koju je FDA, čini se, postigla jest ta da su proizvođači barem sada dužni stavljati sastojke na etikete proizvoda kako bi potrošači mogli izbjeći tvari za koje znaju da su alergični ili s kojima su imali problema u prošlost. Kao potrošači, moramo biti svjesni sastojaka u proizvodima koje koristimo jer očito tvrtke koje ih proizvode nisu previše zabrinute za naše zdravlje nego za svoje profitne marže. Nema sumnje da neki proizvodi koji tvrde da su hipoalergeni zapravo i jesu, ali ako ste pametan potrošač i zabrinuti ste za svoje zdravlje i zdravlje svoje obitelji, sami ćete istražiti i nećete se oslanjati na tvrdnje tih tvrtki. Hipoalergeno? Više kao hipoiskren.