Sociolozi su vrlo pažljivo proučavali ono što se naziva “učahurivanje” od eksplozije svjetske mreže. Učahurivanje je proces društvene izolacije u kojem se društvo povlači iz međusobne fizičke interakcije. Ovo “pustinjačko” ponašanje može dovesti do pada mnogih kulturnih i društvenih tradicija. Učahurenost također utječe na način na koji komuniciramo s drugima kada konačno izađemo iz kuće i nađemo se licem u lice.
Dostupnost i popularnost interneta promijenila je način na koji ljudi komuniciraju i komuniciraju. Možemo provoditi sate u chat sobama pretvarajući se da smo lijepi, uspješni i briljantni, a zapravo smo prosječnog izgleda, debeli i nezaposleni. Osoba s druge strane tipkovnice nema načina da potvrdi ili opovrgne naše tvrdnje.
Rasprava preko interneta uklanja bitan aspekt komunikacije: govor tijela. Stvari poput držanja tijela, vrpoljenja i kontakta očima nesvjesni su odašiljači naših pravih namjera. Još kao mala djeca učimo ne gledati u oči kada lažemo i prekrižiti ruke kako bismo se distancirali od neugodnih ljudi ili situacija. Od danas, zaslon računala nema načina pretvoriti te komunikacijske vještine u podatke koji se mogu promatrati kao prizvuci u pisanom tekstu razgovora.
Ovo učahurivanje može utjecati na komunikacijske vještine budućih generacija. Dok se ističu u izražavanju putem pisane riječi, našoj djeci možda nedostaju vještine da održe uvjerljiv govor u javnosti ili da vode ugodan razgovor dok čekaju u redu u trgovini. Neki mladi čak koriste tekstualne poruke za komunikaciju kada su u istoj prostoriji.
Prevalencija kućnih poslova možda je djelomično posljedica ove sklonosti učahurivanju i neverbalnoj komunikaciji. Savršeno je prihvatljivo školovati djecu kod kuće, voditi posao od kuće, slati e-poštu svojoj majci i faksirati svojim klijentima. Možete čak naručiti pizzu, kupiti rođendanski dar i dobiti dostavu namirnica: sve to bez ikakve verbalne komunikacije.
Kao i u svemu u životu, potrebna je ravnoteža. Ako svojoj majci danas pošaljete e-poštu, nazovite je sutra i posjetite je za vikend. Ako radite od kuće, odvojite vrijeme za posjet parku. Pridružite se društvenim grupama umjesto forumima za internetske poruke. Ograničite vrijeme koje vaša djeca koriste internetom i mobitelom za razmjenu tekstualnih poruka. Potaknite tinejdžere da pohađaju sat govora ili debate uz sat računalnog programiranja kada se upisuju na fakultetske tečajeve.
Mnoge velike društvene tradicije poput vjenčanih rituala i roštilja u dvorištu mogle bi jednog dana uskoro biti u opasnosti od izumiranja. Svi moramo učiniti svoj dio kako bismo održali iskru društvene interakcije živom za buduće generacije.